Ne dirati Vojsku
Na brodu (državi) koja plovi po uzburkanoj reci istorije kada su glavni motori (privreda) ugušeni, na komandnom mostu (politika) upravljački sistem frustriran, bez određenog pristaništa (doktrina) i određenog odstojanja (vrednosni sistem) do luke uplovljavanja treba sačuvati postojeću oplatu (odbranu) broda-države, jedinu zaštitu od potapanja-rasula.
Biblijsko upozorenje o kazni Vavilona zbog zidanja tzv. Vavilonske kule-komandnog mosta na brodu, u ovom trenutku kako u svetskim tako i u razmerama država, poprima apokaliptički stampedo međusobnog nerazumevanja pojedinaca i grupa sa istog jezičkog i geografskog područja. Božja kazna iz Vavilonskog doba trenutno se realizuje na planeti zemlji.
Očito je da se civilizacijski brod približava apokaliptičnom ponoru.
Zašto treba stati i ne dirati ono što drži vodu u našoj državnoj zajednici?
Pre svega projektovano obličje državne zajednice nije posao iz jednog petogodišnjeg ili desetogodišnjeg plana razvoja, niti posao frustriranih inovatora zato što se probude u neko doba tame civilizacijske i nacionalne.
Kao što je poznato, Platon je državotvorno stvaralaštvo smatrao najvišim oblikom stvaralaštva, te je njegova filozofija bila usmerena na nalaženje čoveka koji od svih najbolje zna u čemu se sastoji to stvaralaštvo.
Čoveka koji predstavlja posrednika između Vaseljene i zajednice odnosno između kosmosa i države, čoveka mudraca u širem smislu.
Da li se u ovom trenutku uobličio takav mudrac, pitanje je otvoreno. Polazeći od uvida u prirodnu nejednakost ljudi, kao i od uvida u nejednakost izazvanu podelom rada, Platon je ustanovio tri osnovne socijalne sfere : Sfera odbrane (usmerena prema okruženju)-oplata broda; Sfera privrede (ekonomija,tehnologija...) koja podržava odbranu, upravljanje i vrednosnu sferu (glavni i pomoćni motori broda); Sfera upravljanja (politika) koja usmerava odbrambenu i privrednu sferu uz podršku vrednosne sfere.
Ovu četvrtu socijalnu sferu prepoznajemo kao vrednosnu-aksiološku sferu (nauka,obrazovanje,kultura,finansije,inspekcije,pravo,religija i sl.).
U vojnoj organizaciji ove sfere se prepoznaju i na najnižim nivoima hijerarhije počev od posade tenka, artiljerijskog oruđa i sl., kao sistema elementarnog nivoa u vidu trojstva : nišandžija, punilac i komandir.
Četvrtom vrednosnom sferom se premerava efikasnost i efektivnost ostalih triju sfera, gde se za najviše vrednosti smatraju duhovne vrednosti koje su kosmičkog karaktera, odnosno Božje odrednice nastanka i opstanka vaseljene-naše planete i sveživota na njoj.
Važno je napomenuti da se neuređenošću vrednosne sfere otežava određivanje stepena i modaliteta ugroženosti i ugrožavanja državne zajednice, što se u sadašnjem svedimenzionalnom ratu naglašeno i intezivno ispoljava i sprovodi. Pomešanost i neuređenost vrednosnog sistema upravo predstavlja vavilonski efekat na svetskom pa i na nivou naše zajednice.
Neprepoznavanje opasnosti zbog toga omogućava virusu AIDS (side) da se infiltrira u fiziološki organizam a analogno tome se uveliko radi na stvaranju i razmnožavanju socijalnog virusa side.
Naime, onaj ko projektuje neki sistem suštinski i trajno upravlja tim sistemom, bio on tehnički, socijalni ili fiziološki. Tenkom, automobilom, avionom i sličnim tehničkim sredstvima ne upravlja vozač, već konstruktor.
Vozač je samo manipulator u granicama projektovanih vrednosti tehničkog sistema u ambijentu.
Gospod Bog (tvorac) je projektovao čoveka prema svojoj slici i zato samo On može da upravlja čovekom. Čovek čovekom u socijalnoj sferi smao manipuliše u užem i širem smislu.
U socijalnoj sferi se upravlja zakonima. Zato onaj ko instalira osnovne zakonske strukture u suštini upravlja državom. A ako se to radi spolja onda je suvišno govoriti o zaštiti i odbrani kako se sada želi menjati.
Postoji opasnost da već u našem telu državnog organizma u sve četiri socijalne sfere preovladava uočeni socijalni AIDS koji se rasprostire širom ove planete, što čini bezpredmetnim razmatranja bilo kakve odbrambene sfere, jer je trojanski konj već instaliran u državno socijalno područje: u privredi preko koncesija i privatizacije, u vrednosnoj sferi preko banaka, medija, ekumenizma i potiranja ćirilice i jezika; U upravljačkoj sferi preko u inostranstvu preobraćenih pojedinaca, bez uvažavanja korena naroda i jezika.
U zaveštanjima Nemanjića posebno se akcenira "možete izgubiti sva imanja i znanja ali svest i jezik nesmete izgubiti". Sve dok se na bojištu čuje glagoljanje našeg jezika, bitka nije izgubljena.
Opšte dobro i pravednost je svrha Platonove države. Odstupanje od uspostavljenog sklada između njih dovodi do propadanja države i zajednice. Proces propadanja počinje zbog nesposobne i neobrazovane, a prema duhovnom vrednostima neprosvećene, vlasti i državne uprave.
Platonov lanac propadanja počinje sa "timokratijom", oblikom vladavine kome je častoljublje osnovni princip života i vladanja. Oligarhija (plutokratija) - vlast najbogatijih nastaje kad se častoljublje timokratije transformiše u žudnju za bogatstvom i kad ta žudnja postane regulativno načelo vladanja. Ovo dovodi do masovne pobune i uspostavljanja demokratije-vladavine većine.
Demokratija se degeneriše kada svako počne da radi ono što mu padne na pamet. Ovo pak dalje dovodi do uspostavljanja "tiranide" najgoreg od svih oblika vladanja. U tiranidi ceo narod postaje rob države. A onda se odbrana umesto prema spoljnim ugrožavanjima usmerava prema unutrašnjim, poništava se u celini vrednosni sistem života i zaštite i ulazi se u vazalstvo.
Tuđa vojska nas štiti od spoljašnjeg ugrožavanja. Konačno stanje onda je ropstvo.
Zbog toga zapravo tkivo odbrane ne dirati i ne ubacivati socijalni virus razaranja kroz smišljene flskule civilne kontrole vojske i slično.
Dana,20.03.2003.
0 коментара:
Постави коментар