ОВО БИ СВАКИ СРБИН ТРЕБАЛО ДА ПОГЛЕДА КЛИКНИ ОВДЕ!!!

Demoni i ljudi Sergej Ivanov

DEMONI I LJUDI - Sergej Ivanov

Deo teksta iz knjige Sergeja Ivanova, iz Beograda, koji je ovo kao pismo uputio svim relavantnim institucijama u Srbiji aprila 2001 godine

OPSEDNUTOST je pojava kada demonski duh preuzme komandu nad čovekovim telom, što znači da kada nesto govori ili čini to ne čini čovek, vec demon. Kao sto je čovekov duh "privezan" za čovekovo telo, isto tako na njegovo telo "privezao" se i demon. I, pošto je demon jači teloim upravija" on," mada čovek ima osečaj da on sam njime upravlja. Opsednuti covek uopšte nije svestan da nije gospodar svojih reci i telesnih pokreta, mada zna da "neko nekako utiče na njega". Da neko drugi stalno govori umesto njega i komanduje njegovim postupcima, to njemu ne pada na pamet.

Jer, ako neko govori umesto njega pomislio bi on kada bi uopste nešto mislio, taj govori baš ono sto je on sam hteo da kaže. A ako govori isto, što bi govorio umesto njega? Stvar je, međutim, u tome što taj drugi ne govori baš isto.

Kako demon postiže toliku tajnost?





Tako što se ponaša u skladu sa čovekovim osobinama. Obzirom da on u svakom momentu zna šta čovek misli, želi i oseća on sa neznetnim izmenama ponas slično onako kako bi se ponašao i čovek, da je slobodan. Kada bi neko pokušao da čoveku to objasni, pokazalo bi se da on ne želi da sluša "takve gluposti" – jer bi u mestonjega nasrupao demon. Kad demon nebi bio gospodar čovekovog tlela, or ne bi mogao đa govori, tj. da Iaže i čini razna razna druga zIa. Kada bi čovek imao vlast nad svojim telom i kad bi mogao da govori, on bi demona mogao i da "izda", a to se ne događa nikad.

Obzirom da se opsednutost odnosi samo na telo, čovekov duh je slobodan. Čovek je stvorenje sa slobodnom voljom, ona čini suštinski deo njegove licnosti, jer bez nje on ne bi mogao da izvrši svoj osnovni zadatak, koji mu je od Boga rođenjem dat, a to je da se slobodno opredeli kako ce živeti.

* Nećeš Ii biti mio, kad dobro Činiš? A kad ne činiš dobro, greh je na vratima. A volja je njegova pod tvojom vlašču, i ti si mu starijl_(Prva Mojsijeva 4.7)

lz ovog "Bibliljslkog citata se vidi da demon (greh) opseda čoveka tek kada on svesno gresi, kao i da je čovekova volja iznad demonove. Međutim čovekova volja je iznad demonove samo teoretski, jer je on, ne interesujuci se za istinu, ne koristi na svoje stvarno dobro, što znači da je zloupotrebljava, a tada su demonu odrešene ruke da sa njim čini maltene sto hoce. Kada se čovek ne interesuie za istinu, to znači da ga sopstveni život ne zanima mnogo, i zato se demonu dopušt da njegov život uzme u svoje rukeu Inače, đemon je stvorenje bez slobodne volje. Da nije tako, ne bi ga bilo moguće isterati iz opsednutog čoveka.

Činjenica da demon nema slobodnu volju, govori da on mora činiti ono što je čovekova volja, s tim što je volja jednog čoveka vrlo rastegljiv pojam, može da se izrazi na bezbroj različitih načina, što znači da demon može uvek da bira šta ce u konkretnoj situaciji da učini. Kad čovek ne bi mogao da učini onako kako sam odluči, to bi značilo da on nema slobodnu volju, a on je ima. Činjenica da demon svoje ciljeve postiže lukavošcu, a ne silom, govori da on ne može da čini šta hoce, tj. da zavisi od čovekove volje. To znači da kada bi čovek hteo da učini nešto određeno, demon ne bi mogao da čini suprotno, morao bida učini baš to. To jesi, kada bi čovek čvrsto želeo da čini samo dobro, demon bi morao da čini samo dobro. Međutim, kad bi zaista toliko pazio šta radi, čovek pod vlast demona nikad ne bi ni stigao. Dakle, demon može da čini i ono što čovek ne bi učinio (rekao), ukoliko je to u okviru čovekove volje, i upravo zbog toga što je to u okviru njegove volje, čovek ne reaguje.

Demon može i da "proba mozak" čoveku, tj. da čini i ono što čovek uopšte ne bi učinio (rekao), to je i suština demonskog "posla", pa ako čovek na to ne reaguje, onda je to isto kao da je to bila njegova volja.

Zašto se demon ponaša u skladu sa čovekovim osobinama? Zato da bi čovek verovao da to govori (čini) on sam, te da ne bi reagovao na ono što učini (ili kaze) demon. Jer, kada čovek nimalo ne sumnja da suto njegove reči, onda on stoji iza njih ili, u najmanju ruku, ne reaguje na njih, često i kada vidi da te reči (postupci) nisu na mestu. Jer, kako ne bi branio "svoje sopstvene reči i postupke"?! Ustvari, te reči i postupke "brani" demon jer opsednuti čovek ne može da govori! Ito tako ide sve dok čovek ne reaguje. Pošto čovek vidi da mu se neko"meša u život", time što ne reaguje, on se saglašava sa svim onim sto demon učini u njegovo ime. Zato na opsednutom čoveku leži krivica za sva zla koja počini demon.

Pošto demon zna svaku čovekovu misao, a koristeći se njegovim neznanjem - da neko u svojoj vlasti ima njegovo telo - on ga uvek lukavo ometa da sazna ili učini ono što bi ga vodilo u pravcu njegovog spasenja, što, samo po sebi, govori da bi čovek mogao da se spase jedino MISLEĆI sto, međutim, gotovo niko ne čini dovoljno. Tako demonu ostaje samo da sa Čovekom lukavo manipultše - da bi ga potpuno imao u rukama. raktično, demon je čovekov apsoiutni gospodar. Da čoveku neko kaže šta demon s njim ćini, on se sa tim ne bi složio, odnosno, demon bi se u njegovo ime, kao kakav advokat, oko toga prepirao do besvesti, a da razgovor ne bi stigao nigde. Jedini lek je isterivanje demona. Kada bi se razgovorom moglo pomoci opsednutom ćoveku da se. oslobodi demonske manipulacije, isterivanje demona nebi ni postojalo .

Kako demon manipuliše čovekom? Tako što uz ono što bi učinio (rekao) čovek, dodaie i ponešto svoje. A da se čoveku kojim slučajem' ne bi otvorile oči, demon dodaje samo po malo svoga, recimo, 5% od onog što bi čovek učinio (rekao), mada upravo to malo čoveka ovodi do propasti. Tako čovek ostaje "glavni", a demon "samo" njegov "pomagač".

Dodajući stalno po malo svoga, demon navodi čoveka da se odluči za ono što on (demon) želi. Ako bi se jednog dana desilo da neko demona istera iz opsednutog čoveka, taj gotovo da ne bi imao šta da kaže, jer je demon govorio, recimo, 80% ono što bi rekao čovek, 15% ono što on ne bi rekao, ali mu je odgovaralo, i 5%ono što čovek nije ni razumeo šta znači (i čemu vodi). Pošto demon i čovek imaju sasvim različita "polja interesovanja", čovek ni ne sanja šta demon sve postiže kada govori ono što čovek ne razume.

Sada zamislite čoveka koji ne pazi stoprocentno na ono što govori, i na ono što mu drugi govore, a takvih je 99%, i shvaticete da demon sa njim može da učini bilo šta. A to praktično znači da opsednuti čovek i niie čovek. vec demon, jer on, korak po korak, čini praktično_sve što demon želi. Pa nije tako, ni jedan rat ne bi bio mogudć. Pomažući mu neprekidno pomalo, demon čoveka vodi u pravcu koji odgovara samo njemu (demonu), mada izgleda kao da odgovara i čoveku. Tako ljudi stižu dotle da se "sami opredeljuju" da postanu političari, vojna lica, sveštenici, lekari itd, posle čega demonu služe stručno.

Tako su izrasli mnogi veliki naučnici, biznismeni,; političari, generali... tj. tako su demoni u svoje ruke uzeli kompletnu nauku, obražovni sistem, politiku. Ekoriomiju i sve ostale oblasti čovekovog zivota. Posredstvom nauke, škole, politike itd. demoni ljude zatim iskusavjnu na sve moguće načine, tj. tako Bog postize švrhu zbog zbog koje je stvorio ovaj svet. Jer razne naučne teorije predstavljaju iškušenja, tj. pokušaje prevare, a ne istinu. Tzv demokratija predstavlja iskušenje, ne istinu, poziv u oslobodilački rat predstavlja iskušenje, ne istinu. Pa, ko ne shvati na vreme, shvatiće kada mu od života ostane samo sećanje na život!

Da su demoni apsolutni gospodari ljudi koje su opseli video sam i po strahu koji se ponekad pojavljivao na licinia nekih mojih prijatelja i rodaka. Naime, ja sam se veoma interesovao za isterivanje demona, i u tom znanju sam brzonapredovao. Dakle taj strah ie bio strah demona, a ne tih ljudi, što jasno pokazuje da oni potpuno nesmetano žive životom svojih ljudi. Zbog toga opsednuti ljudi praktično i nisu Ijudi.Pošto porodica i prijatelji opsednutih ljudi u njih najčešce imaju poverenja, tj. ako nemaju u jednog od njih imaju u drugog, demoni uspevaju da na promašaj života navedu gotovo sve Ijude sveta. Ljudi o ovim demonskim aktivnostima ne znaju gotovo nista, odnosno, to što znaju ne predstavlja ništa. Jer opsednuti ljudi su najvećaopasnost za ljude oni predstavljaju smrt ovog sveta, oni su jedineprave ubice ljudi, a postoje, potpuno neprimeceni u bar 50% dormacinstava sirom sveta

Zašto je Isus Hrist, pre dve hiljade godina, isterivao demone iz Ijudi? Da li zato da bi spasao te ljude? Ne, nego da bi ljudima pokazao gde se krije njihov pravi neprijatelj. Jer, kada vide da je demon isteran iz čoveka, zar oni ne bi trebalo da se zapitaju: Ko je taj koji je izisao, otkud on u čoveku, šta je u njemu "radio" i zašto je krio svoje prisustvo?

Zašto je Bog dopustio da demoni zaposednu tako veliki procenat Ijudi? Zato što je ovaj svet stvoren radi iskušavanja ljudi, a ne radi uživanja u životu. Kako bi inače demoni mogli da iskušavaju ljude, ako, skiveni, nebi mogli da žive među njIma! To što ljudi o tome ne znaju ništa, to je samo njihova stvar, jer bi mogli da znaju.

Proučavajuci pojavu opsednutosti saznao sam da demon, kad je u pitanju bračni par, može da bude samo ujednom od supružnika. To je zato što je demonima dopušteno samo da lskušavaju ijude (a bračni život je idealna prilika za to), a ne da ih obavezno upropaste. Zbog toga je slobodnom supružniku ostavljena mogucnost da svog bračnog druga oslobodi od demona. Naime, svaki čovek koji ima jaku veru, može isterati demona iz drugog čoveka. Slobodnom supružniku ostavljena je i "mogućnost" da demona zavoli, i da prihvatajući ono što mu on lukavo natura upropasti sebe i svoju decu. Prihvataiuci demonovo "mišljenje", ukucani opsednutog i ne slute da često prihvataju podmuklu, plansku dezinformaciju. Jer. ako demon nebi mogao da na sve moguce načine da iskušava svoje bližnje, šta bi on onda uopšte tražio u društvu Ijudi?

Takođe treba razumeti da se takav spoj dvoje Ijudi ne dešava slučajno, odnosno, da demon za "svog" bračnog druga obavezno odabira osobu koja nije opsednuta. A to znači da se u okviru jedne porodice dešavaju daleko ozbljnije stvari od porodičnih, i da bi oni koji nisu opsednuti trebalo itekako da se paze svoiih bračnih drugova.

Da li to znači da ne treba imati porodicu, ili da ne treba voleti članove svoje porodice? Ne, nego naprotiv treba ih voleti i činiti. im dobo. A koje je dobro vece od njihovog oslobođenja od demona? Ali se onoga što naši bliznji čine ili govore, treba i paziti, pogotovu ako se tome protivi naša savest.

Zar bračni drugovi nisu dužni, iii zar ne bi trebalo da se brinu jedan o drugome i o svojoj deci, što znači da bi najviše trebalo da brinu o njihovim životima? Ali, ako biste nekome spomenuli da treba da pazl dali se u njegovom bracnom drugu ili detetu nalazi demon, videli biste da bi on tražio sve moguće izgovore da izbegne čaki razgovor o tome.

"Ja ne mogu da znam da li u mom mužu (zeni, bratu, detetu, itd.) ima demon, niti mu mogu pomoci - bio bi. gotovo sigumo odgovor, U svim slučajevima kada sam ukucaninia nekog svog pnjatelja rekao da je on opsednut demonom i da bi mu trebalo pomoci, niko nije hteo ni da razgovara o tome, a kamoli da mu pomogne.

Kada bi čovek koji nije opsednut "vratio film" i prisetio se kako su izgledali njegovi prvi dani sa osobom sa kojom je kasnije stupio u brak, shvatio bi da je ta druga osoba imala inicijativu prilikom njihovog upoznavanja i zbližavanja. Kakve su, dakle, namere te osobe, koju čovek naziva svojom ženom (ili žena svojim mužem)? Čoveku kojim upravlja demon svakako se dopala žena koju je, zatim, oženio, ali demon, koji je "najzaslužniji" za sklapanje njihovog braka, sa tom ženom ima sasvim druge pIanove.

U Bibliji, takvo delovanjedemona naziva se "iskušavanje, "ali u praksi ono predstavlja pokušaj ubistva, odnosno, ubistvo, za koje je, međutim, najviše kriv sam ubijeni. Opsednuti čovek, koji je praktično sigurni putnik u pakao, u svojoj ženi najčešce vidi samo osobu koju voli. Demon, međutim, u toj istoj ženi vidi samo osobu koja ima šanse da se spase pakla, ali i koja svom mužu može da pomogne, da se takođe spase. Zašto bi im on to, dakle, dozvolio, ako mu je Bog već dopustio da na mnogo načina pokuša da ih "nagovori" na promašaj života? Utoliko pre što oni njegovo "nagovaranje" prihvataju vrlo rado!

Ali nije tako samo u braku. Demoni uvek traže društvo čistih Ijudi. da bi mogii da ih iskušavaju. Tako oni biraju svoje prijatglje, a tako se radi i svuda po preduzecima. Sefovi i direktori opsednuti demonima često zaposljavaju one koji nemaju demone, dok kod "slobodnih" direktora uspevaju da se zaposle oni koji imaju demone! Mnogi vladari sil pali kada su lh iznenada izdali njihovi "najvernlji saradnici"! Vi možete da mislite da je to nemoguc, ali se to nevidljivo dešava svuda u svetu. Čist čovek ne zna da je onaj dmgi opsednut, a, s druge strane, opsednuti čovek ne zna da on nije taj koji je odabrao s kim ce da napravi prijateljstvo ili poslovni odnos. Naravno, to je demonima dopustio Bog, koji istovremeno štiti i pomaze svakog čoveka koji živi ispravno.

Zatim sam saznao da akoje čovek opsednut, demon ima pravoda opsedne i njego dete, i to samo ono koje po svom karakteru liči na opsednutog roditelja. To je demonu dopušteno zato što bi to dete ionkonako vaspitavaoon. Tako sam u nekoliko slučajeva video da demon upravlja najstarijim članom porodice, njegovim detetom, i najzad, njegovim unucom.

Dobro, možda čete reci, čovek je sam kriv što ga je demon zarobio, ali šta su kriva njegova deca, njegovi unuci i praunuci, koje isti demon "uzima pod svoje" od njihovog rođenja? Zašto je Bog dopustio da ta deca budu zarobljena ceo svoj život? I odgovor bi bio: zar je Bog kriv za to? Zar to nije posledica onog što je učinio čovek koji je sa demonom "napravio sporazum"? Zar Bog kroz svoju drugu zapovest nije ljude opomenuo: da se sveti dotreceg i četvrtog kolena onima koji ga mrze?_Zar čovek nije trebalo da, kada vec čini nešto rđavo, pre toga proveri kakve to sve posledice može imati po njega. Da je on to učinio bilo šta drugo što bi mogio naškoditi njegovom potomstvu, zar bi Bog bio kriv za posledice koje bi kasnije zadesile njegovu decu? Izar onaj roditeij koji nije opsednut ne može da svoje dete oslobodi demona? Može, ali se za dobro svog deteta, očigledno, ne interesuje dovoljno, tako da čak ni ne zna da neko njegovo dete svakodnevno gadno zloupotrebljava. Šta vredi sve ostalo što čovek čini za svoje dete, ako je niegov život dao u ruke đavolu?

* Izbavljaj pohvatane na smrt, i koje hoce da pogube, nemoj se ustegnuti od njih. Ako li rečeš: gle, nismo znali za to; ncce li razumeti onaj koji ispituje srca, i koji čuva dusu tvoju, nece li doznati i platiti svakome po delima njegovim? (Propovednik 24.11,12)

Pošto demon u jednom domu pod svojom komandom drži najčešće dve-tri osobe, on može kroz jednu od njih _da, recimo, viće na đrugu, da je vređa i provocira, a zatim, u trenu, du pređe u tu drugii osobu, i da kroz nju "odgovori" prvoj na isti način. Tako se dešavju slucajevi poznati iz dnevne štampe: "Otac ubio sina" ili; "Sin ublo oca", i siicni. Ova demonska "mahinacija" odavno je predskazana kao jedno" od obeležja poslednjeg vremena. Sami demoni "obiašnjavaju" ovakve pojave time da su ljudi "poludeli". a ljudi ta "objašnjenja" prihvataju.

Da bi bilo jasnije ko su stvorenja koju se predstavljaju kao, recimo, naš brat (ili majka, prijatelj...), trebalo bi da se podsetimo da se ta ista stvorenja vec' vekovima pojavljuju u obličjima vampira, vukodlaka, dinosaurusa, zmajeva, "vanzemaljaca", virusa (!) itd, i da svako od njih na duši ima na hiljade ljudskih života. Jer demon nije samo neko ko laže, vara ili krade on je prvensteno ljudski ubica, Sve najgroznije nesrece koje su se ljudima desile, koje se desavaju, i koje će se desiti do kraja sveta, dela su tih istih stvorenja, koja sada glume naše roditelje, braću, prijatelje, itd. Od oko stotinak porodica u Beogradu, koje Iično poznajem, ne znam ni jednu ukojoj nema demona.

Opsednuti ljudi ne moraju nipošto biti rđavi, mereno ljudskim merilima, jer ono što demon postiže ni ne zavisi mnogo od vrste karaktera opsednutog čoveka. Lično sam se uverio da demoni postoje u veoma dobrodušnim Ijudima. Doživeo sam da mi neki od tih Ijudi, kao prijatelju, čine razne, vece ili manje usluge, ali_isto tako i da vidm iskeženu zver na hjihovim liclma kada sam ih raskrinkao.

Tek kad sam uspeo da neke od njih izazovem, i kad sam dotle normaine i tihe ijude video kako besne i riču kao divlje životinje, shvatio sam da ja ni pre toga nisam imao posla sa tim Ijudima, nego sa demonima koji su'ih vesto oponašali.

Nisam se malo iznenadio kada sam utvrdio da sam, misleći da kontaktiram sa nekim svojim rođacima i prijateljima, takoreci celog svog života imao posla sa demonima. Iako sam svašta pokušavao, ni u jednom slučaju i ni na koji način nisam mogao dopreti do opsednutog čoveka, uvek je odgovarao samo demon. Tako sam i shvatio da opsednuti čovek ne može da govori, niti može da za sebe učini bilo šta zaista dobro.

Pošto će neko verovatno pitati kako ja mogu biti siguran da su u tim Ijudima demoni, odgovoricu jednostavno: svi Ijudi u kojima sam prepoznao demone, priznali su to bez trunke otpora čim sam krenuo da stvar isteram na čistinu. Odnosno, to su priznali demoni. U početku sam bio potpuno iznenađen njihovim priznanjem, ali sam kasnije, posto su se priznanja dešavala redovno, shvatio da su oni to ucinili pod Božjom prinudom. Takođe, da ih je Bog naterao da učine ono po čemu sam ih ja prepoznao. Time što je demona primorao da oda svoje prisustvo, Bog je zainteresovanom čoveku omogucio sledeći korak: isterivarije demona iz opsednutog. Bog čoveku pomaže uveiHćada on, trudeći se da žlvi ispravrio, nešto ne može da učini sam. Svaki čovek koji zaista veruje u Boga, može naterati demona_da prizna svoje prisnstvo; i može ga i isterati iz opsednutog ćoveka, naravno, uz određen trud.

*Tertulijan, usvojoj Apologetici, upućenoj prvim magistratima rimskog carstva, kaže: "Izvedite pred vaše sudove bilo kog čoveka opsednutog demonima i neka prvi hrišćanin koji naiđe zapovedi duhu; on c'e s potpunom uverljivošću priznati da je demon, kao što se nekada lažno predstavljao za božanstvo. A ako đavoli ne poslušaju, dodaje Tertulijan, neka hrišćanin plati životom svoju mlakost. (časopis "Nostradamus")

Sta je glavni "gosao" demona danas? Prvenstveno, da ljude na_sve moguce načine održe u neznanju da je ovo kraj sveta i da uskoro treba da počne veliki rat - da bi ga oni dočekali nespremni! Takođe. da ih provociraju i uznemiravaju, da bi oni, tako "pripremljeni", lakše digli ruke od svog života kada ih uskoro budu snašle nevolje koje će sa sobom doneti taj rat. Demoni znaju zašto medju ijudima stvaraju mržnju, neslogu i neprijateljstva, ljudi ni ne sanjaju da ih neko zavađa po tačno određenom planu, a kamoli zbog čega.

Radi stvaranja nervoze, netrpeljivosti i neprijateljstva, demoni koji se nalaze u Ijudima uznemiravaju svoje ukućane, komšije i ljude sa kojima se sreću na ulicama, u prodavnicama, gradskom prevozu itd, često izdiruci se na njih i vređajući ih bez realnog povoda. Oni ljudima planski zagorčavaju život, jer znaju da nervozni, besni ili apatični ljudi imaju vece šanse da nastradaju u ratu. Tako se može bolje shvatiti kolika opasnost čoveku preti od njegovih najbližih, ako su oni opsednuti demonima. Obzirom da je opsednuti čovek vec otpisan, meta demona su članovi njegove porodice, njegovi prijatelji i ostali sa kojima_on dolazi u kontakt, koji ni ne sluteci sa kim zaista imaju posla. Češto prihvataju ono na čemu insistira demon. Primera radi ako je u pitanju kakva nesreca koja se prikrada, demon ce kategorično tvrditi da se neće desiti ništa lose, da treba imati "pozitivne misli", a negovoriti o lošim stvarima, i tako u patnje i smrt odvesti i opsednutog čoveka, i njegove ukucane. IIi će tvrditi da, ako se tako nešto desi, nece moći da se spase niko, tj. uvek ce ljude odgovarali, da ne preduzimaju ništa da bi nesreću predupredili! Kada demon zeli da na nešto nagovon ćlanove "svoje" porodice, a oni se tome protive, on nastupa ili agresivno, ili je uporan, tako da oni najčešće popuštaju i prihvataju ono na čemu on insistira.

*Ne mislite da sam došao da donesem mir na zemlju; nisam došao da donesem mir nego mać. Jer sam došao da rastavim čoveka od njegovog oca i kcer od niezine maike i snahu od njezine svekrve, i neprijatelji čovekovi su njegovi domaći. (poMateju 10,34-36)

Sta je ovde rečeno? Da oni koji čine dobro treba da se odvoje od onih koji uporno služe đavolu; da porodica nije ono što mi verujemo da jeste, več dobra prilika za demone da iskušavaju ljude, tj. da porodica, kao i sve drugo na zemlji, služi da bi se razdvojilo "žito od kukolja", a ne radi mirnog i srećnog života. Jer, kako bi čovek mogao živeti srecno i mirno - tamo gde žive demoni?! Objektivno, čovekovi domaci, ukoliko su opsednuti, najveci su njegovi neprijatelji, obzirom da on u njih ima najvece poverenje.

* Zaista vam kažem da nema nijednoga koji je radi carstva Božijeg ostavio kuću ili ženu, ili bracu, ili roditelje, ili decu, a da ne primi mnogo više u ovo vreme i večni život u svetu koji c'e doc'i. (po Luki 18.29,30)Naravno, to ne znači da čovek treba da ostavi svoju ženu ili decu, vec samo. da niko nije vredan njegovog večnog života. Jer, šta zaista čini žena koja kaže: "Meni su moj muž i deca najvažniji i neću se od njih odvajati,makar poginula!" - kada se zna da je čistoj osobi, radi iskušavanja, kao bračni drug, gotovo obavezno "podmetnuta" osoba u kojoj se nalazi demon, koji, zatim, na sve moguce načine pokušava da upropasti celu porodicu?

Šta čeka onog ko svom bračnom drugu (detetu, roditelju) veruje više nego Bogu, može se lako shvatiti kad se zna da demon, u pogledu najvažnijih stvan, obavezno laže, najpre svog čoveka. A ako laže i gura u propast njega, šta će tek činiti njegovoj ženi i deci? Time što prihvataju nešto samo zato što na tome insistira neko njihov, ljudi nesvesno postaju ne samo samoubice, već i saučesnici u ubistvu svojih ukuc'ana, najpre svoje dece.

Konačno, posao demona je i da ubijaju ljude, jer ko bi ih drugi poubijao? Ljudi nisu dovoljno ludi da učine tako nešto. Bez demona, ljudima bi, da bi se svi međusobno poubijali, bilo potrebno možda milion godina, a sada ce to biti obavljeno za samo tri meseca!

Pošto će demoni uskoro pokušati da svoje bližnje na sve moguće načine, dakle i silom, spreče da živi dočekaju kraj sveta, Bog je sada dozvolio nesto što ranije'nije nikad:

* Ozbiljan je čas, mladići i devojke. Ponesite što niko pre vas nije nosio. Rekoh: ne ubij, i znam zašto rekoh. A sad kažem: I ubij ako te ko zaustavlja. Tebi govorim koji putujcš u zenit čoveka, jer nisi ubica što ti je milo ubijanje. Ali si metla tvrđa od čelika i kad čistiš ne možeš i čistiti i ne čistiti. Dosta je, dakle, i priče o sotoni a kamoli dela tog privremenog kneza. Rugalo se i narugalo, sad je ozbijjan čas. Rekoh: ozbiljan je, i dodajem: preozbiljan je čas: ne bukom, ne ni tišinom, nego činom. Ne pomeram Vasionu da udovoljim licemerima, kao što i rekoh.



Išto rekoh: Iubij, ako te ko zaustavlja - zar je sablažnjlvo? Šta ste, dakle, razumeli, i koliko? Ne pobih lija carstva i narode, koji su me zaustavljali, mene koji sam istina? Ikome rekoh: i ubij, ako te ko zaustavlja? Zar licemeru, što ne sme ni da ne kaže, a kamoli da šta veće dobivati, a eto i on ubija, ne što je zaustavljen, nego da bi zaustavio. Zašto ste vodili ratove, nego zato: da ostanete gde ste, da se ne krećete. I zašto ste ubijali nevrnike, vi koji mislite da ste vernici? Zar zato što su vas zaustavljali u veri ili što su vas izazivali da mislite, a to ne htedoste? Nego kako ko dođe do ključa od znanja, tako ga uze i stisnu, i sam ne uđe, niti druge pusti. Šta je to, ako nije licemerje?

Dakle onima koji kreću u rat protiv licemerja, prvima koji ce poneti teret razumevanja, koji ustaju na nepomak i laž, makar i samo nelaganjem, novim zidarima - njima rekoh i opet kažem, tvrdim i potvrđujem: i ubij, ako te ko zaustavlja. Jer tesni se rok, vreme leti. Ko čeka, čeka što nikad neće biti. Jer da htedoh čekanje, ne bih u svet izišao, niti bi svet pošao prema meni. (D.A. Teodor: "Konačna reč_Beskonačnop")

Pošto se radi o poslednjim danima ovog sveta i o poslednjem čišćenju, sprečavanje onoga koji žeii da se. Spase da to ucni, predstavlja pokušaj iibistva,! Zato ubistvo onog koji to cini ne predsta zločin, vec nužnu odbranu. Jer, ako čovek ne bi ubio onog koji ga sprečava da se spase, taj bi ubio njega, mada ne pistoljem, puškom ili kakvim drugim oružjem. Čoveka koji želi da se spase, ustvari ne zaustavlja drugi čovek, već demon, što znači da se svakako radi o pokušaju ubistva. Zato danas nije greh ubiti takvog.

Ranije, ubistvo čoveka bi predstavljalo greh, obzirom da je na taj način ćoveku oduzeto vreme koje mu je dato da "zaradi" večni život. Sada, međutim, prerana smrt ne može nikome oduzimati vreme, jer vremena više nema, i zato Bog dopušta ubistvo onog koji drugoga sprečava da spase život.

Kako prepoznati čoveka opsednutog demonom? Za to je potrebno iskustvo, ali, kada neko "priča gluposti", ne razgovara "nego seprepire, kada je nepotrebno agresivan, to bi mogli biti "znaci raspoznavanja" demona. Ijoš nešto: nijedan normalan čovek neće se rugati onom sto ide uprilog njegovom sopstvenom dobrom životu i spasenju, a opsednuti to čine gotovo obavezno. Oni u kojima se nalaze demoni, mogu se prepoznati, kako kaže Deda Miloje i po tome što vole da komanduju ( jer je to nain na koji se_drugi čovek mo|e jakše navežti na greh).

Danas često čujemo rečenicu: "Hocemo pomene, pa ma šta sedesilo sa nama. Bolje i da svi izgmemo, nego da i dalje ovako živimo". Naravno, ovako ne može govoriti normalun čovek. To besne demoni, jer znaju da im vreme ističe, navodeci najpre svoje ukucane, a zatim i ostale ljude, da sami sebe osude na smrt. A ljudi, ne razmišljajuci mnogo, prihvataju i ponavljaju ovu demonsku parolu, koja je vec hiljadama puta uspela da izazove potoke Ijudske krvi i velika uništavanja materijalnih dobara. Jer, ako je bolje da svi izginu, ljudi bi trebalo da znaju da će se njihova "želja" uskoro gotovo u potpunosti ostvariti, a tada ce malobrojni preživeli videti da Ii je to zaista bilo bolje. Demoni znaju da je za bilo kakvu glupost, da bi je Ijudi prihvadli, potrebno samo da je oni propagiraiu_dovoljno*dugo.

Kada žele da ljudi u nešto poveruju, demoni ponekad nastupaju agresivno, a ponekad ne, ali se uvek trude da izgleda kao da vruju u ono što govore. Oni ubedljivo galame: "Ja ne verujern da Bog postoji, jer nauka to nije_dokazala". Ili: "Ako Bog postoji zašto je dozvolio da postoji tojiko zla na svetu?"

Za verovanje je da demoni više vole stručnjake (inženjere, lekare, sveštenike itd.), nego obične ljude, jer kroz stručnjake mogu lakše i više da čine zlo. Jer ljudi, što se stručnih stvari tiče, daleko lakše poklanjaju svoje poverenje nekome ko ima diplomu, nego onome ko je nema, makar ovaj drugi znao i deset puta više od prvoga.

Opsednutost je naročitć opasna u svetu politike, jer su opsednuti političari glavni izazivači, najpre, zategnutih odnosa između država a, zatim, i ratova. Danas u svetu ima, očigledno, mnogo više opsednutih državnika, diplomata i generala, nego "čistih". Sta to znači kada je više od 90% političara i komandujućeg vojnog kadra u_' iednjoj držav opsednuto demonjma ( a tako je u svakoj državi ), nije prijatno pomisliti, ali je dobro znati. Gledajuči iz tog, istinitog ugla, dezerter je prvenstveno pametan čovek. Jer, treba se podsetiti da je upravo đavo podelio ljude na narode, da bi ih zatim mogao nahuškati jedne na ruuge. Zar Čovek ne bi trebalo da sluša svoju savest, više nego nekog političara ili generala? Jer preko savesti govori Bog, a preko generala ko zna ko.

Za stalne "uspehe" demonskog sveta od najveceg je značaja tajnost njihove akcije, tj. ljudsko neznanje. Jer demoni su tvorci svih nauka, svih religija, oni su izazivači svih bolesti, oni su izazvaii i sve ratove u istoriji i sada su sve_pripremlli da bi gotovo čitavo covećanstvo nastradalo u najvecim patniama. ali se to ne zna. Oni koji nisu opsednuti ne znaju gotovo ništa o demonima; oni koji su opsednuti, ne mogu da govore.

Pošto se na osnovu raznih pokazatelja može vcrovati da je oko 15-20% ljudi u svetu opsednuto demonima, ali i da je njih procentualno najviše na značajnim položajima u društvu, onda je sasvim shvatljivo odakle potiču tzv. nauke, podeljenosti među Ijudima (nacionalne, političke, verske, itd.), ratovi i druga zla. Danas, kada na televiziji gledamo i slušamo: Madlen Olbrajt, Džordža Buša, Putina, Blera, Robina Kuka, Luiz Arbur, Karlu del Ponte, Črnomirdina, Knuta Volebeka, Matiju Ahtisarija, Vokera, Holbruka, Havijera Solanu, Vestendorpa, Vesli Klarka, Šredera, Širaka, Džeksona, Kušnera, Draškovica, Koštunicu, Đinđića, Pešicevu, Čanka, Gorana Svilanovića, Vladana Batica, druge, nama se ćini da su te osobe Ijudi. Ali one to nisu, to su prokleta stvorenja iz pakla koja su zaposela tela tih Ijudi. Nabrojani političari ne mog da govore, niti da čine bilo šta, umesto njih to čine demoni, koji sebe nazjvaju njihovim imenima. Ti "političari" su svakako krivi što su demoni preuzeli komandu nad njima, ali za nas_nije bitna_njihova krivica vec činjenica da se oni koji kroz njih govore upravo pripremaju da ubiiu_šest milijardi ljudi! Po njihovom ponašanju vidi se da oni ni ne kriju mnogo da nisu Ijudi.

Zašto? Zato što oni znaju da će, moci da izazovu atomski rat i neviđenu ekološku kataklizmu, Ijudi to ne znaju.

Iako je svaki demon linost za sebe i ima sopstvene doživljaje kroz čoveka koga je opseo, on je "telepatski" povezan sa "bazom", Sotonom čija naređenja izvršava, i ostalim demonima sa kojima sačinjava jedno "telo". Ljudi su među sobom podeljeni, jer svako ima svoj sopstveni plan i cilj, ne znajući za Boga. Kad bi svi ljudi znali za Boga, oni bi bili složni obzirom da imaju zajedničkog neprijatelja. Deoni nemaju slobodu odlučivanja, ali su zato savršeno složni u svom delovanju protiv Ijudskog sveta; kod njih nema nikakvog razmimoilaženja u tom pogledu, jcr je to jedino što oni mogu da čine. Ljudi nipošto nisu složni, jer ih upravo demoni međusobno zavađaju i dele.

Demon zna kako da sačuva svog čoveka za sebe. Ipak, dešavaju se slučajevi egzorcizma, isterivanja demona iz Ijudi. Ali to vecinom nisu opasni slučajevi, vec oni kod kojih je opsednutost očigledna i izglcda kao kakva cirkuska predstava: čovek, recimo, vrišti, besni, levitira, bljuje nekakvu zelenu tečnost iz usta, i slično. To su slučajevi koji bi trebaio da nas prevare, da poverujemo da opsednutost izgleda samo tako! Zaista opasni slučajevi opsednutosti su oni kod kojih se ne primećuje ništa neobično, kakav je slučaj sa stotinama miliona običnih ljudi širom sveta. Nešto opasniji slučajevi su kada je opsednuti čovek, recimo, lekar profesor, inženjer, političar, svštenik naučnik... a još je opasnije ako je on prediednik države, jer je svaki od opsednutih državnih lidern kada izblje rat, zadužen da u smrt otera najpre svoj narod! A ako kažete da se sloboda mora braniti, onda odgovorite : Za čiju slobodu ce sada poginuti šest milijardi ljudi?!

Gotovo nikada niko nije predložio da se demon istera iz nekog od takvih ljudi, iako su oni najveca opasnost za čovečanstvo. Niti bilo gde u svetu postoji institucija koja se organizovano, odlučno i efikasno bori za utvrđivanje opsednutost kod Ijudi i isterivanje demona iz njih. Jer su sve institucije u rukama demona. (odlomak iz knjige "Kraj sveta")

Kratak komentar

Nažalost u Kosmosu postoje dva tipa različitih civilizacija, koje se nalaze u stalnom sukobu milionima godina. Jedno su Humanoidne civilizacije, sa dvopolnim bicima na različitim stupnjevima Duhovnog i Tehnološkog razvoja, sa poreklom iz sazvežđa Lire, a drugo su Reptiloidne Civilizacije sa jednopolnim bićima takođe na različitim stupnjevima Tenološkog razvoja, sa poreklom iz sazvežđa Drakonis. Oba tipa civilizacija imaju dijametralne kriterijume u pogledu moralno etičkih vrednosti, tako da kompromis nije moguć. Reptili nastanjuju Fizički plan i Donji astral, dok Humanoidi nastanjuju Fizički plan, Donji i Viši astral, tako da su sa Znanjem i Tehnologijom superiorni u odnosu na Reptile. Medjutim Humanoidi iz Viseg Astrala cesto se drze po strani i bave se aktivnostima Viseg Reda, tako da sudbinu opstanka dele Humanoidi i Reptili iz Nižih dimenzija postojanja.

Mi Sapijensi sa Planete Zemle, stvoreni smo relativno skoro i nastanjeni na ovoj planeti posle velikog sukoba izmedju prethodne Humanoidne i Reptiloidne civilizacije. Pobedili su Humanoidi, a Reptili se povukli u podzemne baze ili otišli na druge planete. Demoni o kojima je reč ustvari su ti Reptili iz Donjeg Astrala, koji mogu da zaposedaju tela Humanoida u Fizičkom planu, i da ih koriste kao generatore Astralne energije ili kao hranu – krv, limfa i žljezde. Voljom Humanoida iz Viseg Astarla nije im dopušteno da fiziki ugrožavaju opstanak Sapijensa, več samo putem uticaja na Misli i ponašanje koje iz toga proističe, a koje oni koriste za sebe. Borba za opstanak nas Ljudi je ustvari borba za Pozitivne misli, iz kojih prističe Harmonija i Ljubav.

Februara 2010, Udružena Misao - UM

0 коментара:

Постави коментар

Радански триптих

Радански крст

И крст лево сечен 2002 манасти Св.Спиридона код Бојника, а други сечен 2010 село Магаш испод Радана. Са по 33 год. старости.Трећи село Прилужани.

Богородица достојно ест

  © Copyright2010 Slike i zakon postanjaDesign by Izrada sajta 2009

PVC stolarija | Selidbe | Sudski tumac | Back to TOP  
Akumulator Auto stakla Servis letve volana Servis servo pumpe Adaptacija stanova Beograd Sigurnosna vrata decije torte svadbene torte torte laminat