Vidjenje nebesnog sveta
Bilo je to negde uz žetvu žita. Kako te noći od sparine nisam mogao da spavam u kući, izneo sam ponjavu pod lipu i legao nauznak u odeći. Kroz modru su krošnju blago treperile zvezde i, tek ponegde, u travi, svetlucali svici. Onda sam čuo potmulu tutnjavu, kao kad grmi iz dubine. Zemlja je počela da se trese, ali nekako čudno, kao da se propinje. Tih dana su bili učestali zemljotresi ovde u Banatu. Psi su stali da zavijaju, da cvile, pevci da kukuriču, krave da muču, a narod je istrčavao iz kuća. Ja sam sve vreme mirno ležao. Nakon pola sata sve je ponovo utihnulo. I dalje sam zurio u zvezdano nebo, ophrvan laganim dremežom. U stvari, bilo je to neko čudno stanje, kao da sam u isto vreme bio budan i u snu. Kao da je java san, a san-java. Ne, to ne umem ovim rečima da opišem... Bio sam skoro kao obamro, kao da sam utrnuo...Imao sam svest o svemu, samo što je ta svest bila izvan mene...
DVA MILA BIĆA
Prolazio sam ispod dugačkog slapa, ali to je bio prolaz obasjan čudesnom svetlošću duginih boja...Potom sam se našao na nekim predivnim rudinama, prelepih cvetova umilnih mirisa, sa prekrasnim drvetima, a odasvud je dopirala nekakva božanska svirka...Toliko je bila snažna ta milina i divota da mi je prosto došlo da se rasplačem od neke radosti...
Pročitaj više...





















